sumnjam dakle postojim

Oni koji nesumljaju u vjerodostojnost HDZ-a glasat će za njih - oni koji sumnjaju neće

Građani koji nesumljaju u vjerodostojnost HDZ-ovog programa isto tako neznaju sadržaj istog, ali nežele crvene ponovno na vlasti. Ostali ne žele HDZ na vlasti, znali ili ne znali njihov program ili za koga će glasati.

Svake izbore autistična država Hrvatska, onako u maniri Forrest Gumpa, igra ping pong sama sa sobom. Vječiti meč između HDZa i SDPa, taj bipolarni poremećaj od kojeg Hrvatska boluje još od izlaska iz mraka jednoumlja, svakom normalnom bi se činio apsurdnim da ne živi u Lijepoj njihovoj. Kažem njihovoj jer ona nikad i nije bila naša. Generacijama pokoljenja političkih uhljeba svojata ovu državu, onako mažući oči retardiranom narodu, dok se onako debeli i masne brade podsmjehuju količini konzumirane retorike prosječnog glasača.

Dok jedni sumnjaju u vjerodostojnost HDZ-a, drugi nesumljaju. Onda na kraju ovi što sumnjaju glasaju za SDP, kako ne bi na vlast došli ovi što nesumljaju. I tako u krug. Vječiti sraz seljaštva i građanstva. Netko je jednom dobro napisao: " U ratu devedesetih godina prošlog stoljeća dogodilo se isto svim državama bivše Jugoslavije - selo je dobilo grad i sad mu se osvećuje". Tako je bilo i poslije drugog svjetskog rata. I tu autor te izreke nije mislio na geografsku poziciju nečijeg rođenja ili je li netko sa sela ili grada, već govori o stanju svijesti. A to biti građanin jest. Jer netko iz malog sela može biti svjetski građanin, dok netko iz centra Zagreba može biti totalna seljačina i nerijetko jest tako.

Ne želim za nikoga agitirati u ovom tekstu jer smatram da razlike između vodeće dvije stranke nisu toliko velike, koliko bi pogled na njihovo glasačko tijelo i broj zuba mogao ukazivati. Pa ću samo za kraj zaključiti da, dok jedni neznaju zašto glasaju, drugi ne znaju za koga bi glasali.

Fotografija
Josip Somodji

Facebook komentari